Jedanaest godina
Prije jedanaest godina, stajao sam uz prozor, u tišini, s fotoaparatom u ruci.
Ništa posebno, nema velike priče.
Jedan kadar, jednostavno svjetlo, mladenka i trenutak koji se dogodio bez najave.
Tu fotografiju izbacio mi je podsjetnik dok sam prošle subote — radio isto.
Drugo mjesto, druga priča, ista uloga.
________________________________________
Nisam tada znao ono što danas znam.
Ali ono najvažnije zapravo nije došlo s godinama.
Promijenila se oprema, ruka je sigurnija, oko preciznije.
Ali princip je ostao: stati, promatrati i ne smetati trenutku da bude ono što jest.
________________________________________
Savršenstvo nikad nije bilo cilj, ni tada, ni danas.
Ako nešto vrijedi zadržati kroz godine, onda je to mir u promatranju.
Bez žurbe, bez previše forme.
Samo fotografija — kao trag onoga što se dogodilo.